|
"Lucas... On ti živi dolje niz ulicu, hmm.. Ne znam sad točno koja je to kuća..." suzio je zamišljeno oči. S čuđenjem sam shvatila da me je prestao zezati i sada ozbiljno razmišlja o mome pitanju kako bi mi dao odgovor koji toliko želim.
"Ne znam sad ovako napamet. Ma, za tebe mi ne bi bio problem ni prošetati s tobom da vidiš njegovu kuću-" zastao je. "Oh, vidi, molim te! Mi o vuku, a vuk na vrata..!" konačno je završio svoje raspredanje Seth, koji je malo gledao u mene, pa pogledavao u njega i već se praktički gušio od smijeha.
"Oh, pazi da ne padneš s tog bicikla" frknula sam nosom na njega, a zatim se okrenula. U smjeru njega...
"...Bok!" nikada neću zaboraviti taj njegov iznenadni dolazak, zbunjeni pogled i zamuckivanje.
"Hej! Pa konačno, došle smo ovdje prije pola sata!" bila sam nasmješena i pažljivo ga promatrala velikim zelenim očima. Pomislila sam: Tako dugo nisam vidjela to lijepo lice... Nije se ni malo promijenio...
"Aha, došle ste malo do nas? Pa trebala si javiti, znaš da bih odmah došao... Takav velik događaj kao što je vaš dolazak kod nas, se ne propušta" zabljesnuo me onim svojim osmijehom, na koji sam samo ja padala...ah...
Ona zbunjenost je nestala u trenu, sada je već bio potpuno sabran, i to je bio onaj Luke kojeg sam ja poznavala. Nasmiješen, uvijek sa pravim riječima i na svome terenu.
"Ne odgovaraš mi na poruku. gdje ti je mobitel, ha?" ja sam ga spretno dočekala.
Izvadio je mobitel iz džepa traperica: "Sorry, nisam vidio. Ma, opraštaš?" opet mi je pokazao onaj svoj osmijeh. Joj, kako ga mrzim!
"A što ću s tobom..." zamišljeno sam mu rekla gledajući negdje u daljinu. Nakon onog osmijeha nikada nisam bila potpuno dobro.
Drugi oko nas kao da su nestali. Barem za mene. Nekoliko minuta, tu je bio samo i on. I ja u razgovoru s njim. Nisu se oni oni bunili; gledali su u nas sa smiješkom na licu.
"Idemo onda tamo sjesti?" omeo me u razmišljanju i ponovno sam pogledala u njega. Konačno, učinak onog njegovog smiješka je prestao djelovati. To me tako zabavljalo, ali bih ponekada bila ljuta na sebe što sam tako slaba na njega. A i na njega sam bila pomalo ljuta; kako mi to uvijek uspije napraviti? Mah, ta ljutnja je uvijek bila pozitivna i zabavljala me. Svejedno, nikada na njega ne bih mogla biti ljuta. Pomisih: Sva sreća da ne zna kako djeluje na mene sa tim smješkom.. E, pa onda bih propala u zemlju..
Okrenuo se i poveo nas pored velikog nogometnog igrališta, po širokome perivoju koji nas je doveo do velikog natkrivenog prostora. Ja sam išla odmah iza njega. Tamo su stajala neka djeca.
"Cura i dečko, zaljubljeni paaaa-a-r..!" I tako nekoliko puta. Zatim smijeh.
Luke se okrenuo prema meni, bio je rumen u licu. poklonio mi je jedan od onih svojih sramežljivih slatkih osmijeha. Ne, ne onaj hipnotizirajući! Mislim da su mi dva u jednom danu bila sasvim dovoljna..
Uzvratila sam mu osmijeh. Također sam osjetila kako mi krv navire u obraze, stvarno je bilo pomalo neugodno! Iako su to samo neka malena, zlobna dječica, ipak nam je to nešto značilo. Jer da ti povici nisu bili istiniti u našem slučaju, na njih uopče ne bismo reagirali.
Iza mene je išla Lisa, koja se cerekala.
"Daj prekini, čut ćeš ti mene kasnije" prosiktala sam prema njoj, na što je ona još više prasnula u smijeh. Znala je da se šalim.
Seth je išao zadnji. On se još uvijek valjao od smijeha, mislim da su mu ova djeca samo još više potaknula smijeh. Inače je obožavao zezati mene i Lucasa, što uopče nije bilo čudno. Otpočetka je išao u istu školu kao i mi, samo je on bio ista godina kao Lisa i ja, dok je Luke bio godinu dana stariji, barem po školsim godinama. Seth i Lucas su živjeli u istom gradiću, nekoliko kuća udaljeni, i sveukupno nekoliko kilometara dalje od nas.
Seth je bio pravi šaljivđija. Imao je jako lijepe plave oči, kojima se jako volio zagledati u moje.
No, biti ću iskrena. On se zanimao za mene već dulje vrijeme. Barem sam ja to znala, ja, koja sam imala razvijenu intuiciju i sve što s njom dolazi, ja, koja sam bila najbolja psihologinja, ja, kojoj su svi dolazili sa savjetima. Ja uvijek sve znam. I vidjela sam njegove poglede i njegovo ponašanje. Ali smo šutjeli. Oboje.
On je znao, poput svih, da ja jako volim Lukea. Zato me je još više zezao. a znao je i da Luke također pada na mene. I tako se sve to vrtjelo u krug, već dugo vremena.
Prošli smo pored one djece i približili se velikoj natkrivenoj terasi. Tamo smo sjeli i udubili se u zanimljiv razgovor. Bilo je predivno - svi smo uživali. Luke je sjedio uz mene i sve mi se više približavao, polagano i nježno. Tako me samo odjednom lagano obujmio rukom. Preplavio me nalet ugode i nježnosti.. Prihvatila sam njegovu igru i lagano se naslonila na njega.
Razgovor je i dalje normalno tekao, a Sethu se u očima vidjelo da se suzdržava kako bi na njegovu licu ostao normalan izraz.
Pogledala sam u Lukea, i on se okrenuo prema meni. Nekoliko sekundi je trajao taj pogled, a zatim smo se nasmiješili jedno drugom. Ostali to nisu ni primjetili, ili barem nisu htjeli da mi znamo da jesu.
Nakon nekog vremena su nam se pridružili Mike i Andrew.
Mike i Lisa su također bili zagrljeni. Njih dvoje već neko vrijeme hodaju, i bit mojeg i njezinog posjeta društvu nije samo zbog mene i Lukea. I ona je došla vidjeti Mikea. Dupla korist, kako bi ona rekla.
Ipak, na neki način smo si Luke i ja više pristajali nego njih dvoje i to se vidjelo. I to su i drugi komentirali. A nas dvoje smo to opovrgavali, ovako nam je bilo lijepo.
Sati su tekli kao minute, htjela sam da traju zauvijek.
Nadam se da je bilo dobro? :D
Ovaj početak sam pisala.. Mislim 28.6., i nije mi se taj početak sad svidio kada sam ga pročitala, pa sam malo preuređivala. Valjda je bilo dobro za prvi dio :)
I molila bih vas, ako komentirate, da to bude samo u jednom komentaru i vaše iskreno mišljene. HVALA!
Poljubac Vam šalje Lana .
|
